[:HR]Korčula je zemlja obećana. Određena mediteranska vegetacija koja raste na tom otoku, ili je jestiva ili ljekovita, a ako vam se greškom zalomi i koja otrovna bobica, ta zar ste vi krivi što je tako čarobno izgledala?
Tamo čak i cvijeće kupusa izgleda romantično i poetično, tikve rajčice i krompiri, imaju poseban štih i dezen a mirisi ljekovitih trava koje samonikle rastu svuda, mogu vas ozbiljno onesposobiti u odluci da se vratite u svoje stresno gradsko stanište. Proljetne šparoge su delicija svoje vrste a brojne vrste začinskog ljekovitog bilja koje vas smantaju pri šetnjama, ili ponosno rastu pred gospodskim bijelim kućama, ni ne nabrajamo ovaj put.
Ono što je najinteresantnije je činjenica da među škrtim korčulanskim stijenjem možete pronaći dodatke za složiti aromatičan i egzotičan ručak. Dobro je znati čime sve priroda raspolaže, posebno kad ste na odmoru. Donosimo zanimljiv gastro blog poznatih korčulanskih blogerica golly&bossy koje su pripremile ljetni rižoto od motra.
Dragi Naši,
Kad smo čuli da nika ženska s Visa čini rižot od motra sami sebi smo rekli “Prihvaćamo izazov”. Obiteljsko vijeće raspravilo je činjenicu da se motar bere u proljeće, ali s obzirom na ovo kišovito lito da je moguće da je ipak još prikladan za rižot.
Sljedeće jutro uputili smo se u berbu. Što nije problem jer nigdje toliko motra kao u uvali našeg djetinjstva, da parafraziramo pjesnika.
Ubrali smo jednu šačicu. Samo za probat. Usput smo raspravljali kako se deklinira “motar“. Je li genitiv kao “Petar/Petra” i onda “motar/motra“ ili prema “kipar/kipara“ i onda “motar/motara”. Zaključili smo da je ipak “motar/motra”.
Nažalost, u jedinom rječniku koji nam je bi dostupan, Hrvatskom jezičnom portalu, motra/motara nema.
Nema ga ni u rječniku Hrvatskog pravopisa. Ni med cvetjem ni pravice…
Samo smo znali da se motar prvo malo obari. To smo i učinili. I svarili malo povrtnog temeljca za rižot. Sve iz vrtla, naravno, ništa iz butige.
A onda smo činili sve kako se čini inače rižot: šufigali smo kapulu, malo šufigali rizi na njon, dodali malo domaćega bilega vina i počeli pomalo dodavat temeljac i motar. I mišali, mišali, mišali.
I dok smo mišali pričali smo kako smo ga jili samo ukiseljenega, ali kako nam je časna Silverija pričala da su oni za vrime rata varili motar kako zeje (za neupućene: to je samo slešano kao blitva i začinjeno s uljem, ako su ga imali uopće).
A mater nan je rekla kako bi se bili išli kupat u Istrugu i onda bi ga pokojna baba nabrala puno. A što je s njim činila, pitali smo. Bila bi ga svarila (skuhala) za gudine (svinje), da i njima bude malo promine. Hm.
Evo na kraju rezultata. Zaključak je da ni loše, motar nema uopće gorčine i izgubi slanost. I lipo izgleda na pijatu (tanjuru). Dobro je i kad se nagrata malo parmezana po njemu. Ali ni nije ništo što bi jili svaki dan. To je više delicija, kako lumpari i ježine. I ukiseljeni motar.
A dok smo pripremali ovi post doznali smo da se motar na latinski zove Crithmum maritimum i da ne reste samo po našon mrkenti (stijeni). Na primjer, uobičajen je i po Engleskoj di ga isto i jidu i kiselu. Zovu ga samphire, rock samphire ili sea fennel.
Čak ga i Shakespeare spominje u Kralju Learu:
“Half-way down, Hangs one that gathers samphire; dreadful trade“.
I na kraju spomenimo da smo rižot za stolom sljubili s odličnim domaćim crnim i domaćim bilim.
Stojte dobro,
Vaši
fotografije preuzete sa golly&bossy bloga i privatnog albuma uredništva[:]
