Aktualno

Dolac – najšarenije mjesto u gradu

[:HR]Predstavljamo novo putovanje okusa i mirisa sa portala okusi.eu koji su posjetili najpoznatiju zagrebačku tržnicu Dolac.
Jedinstveni simbol grada Zagreba, plijeni kako bogatstvom okusa i mirisa tako i tradicijom koja se ogleda u svakom njegovom šarenom kutku.
Slikovita razglednica i živahan puls centra metropole, posljednjih nekoliko godina postao je  i atraktivan mamac za strane i domaće posjetitelje, a ujedno i temom vrsnih putopisaca sa okusi.eu, čiji su poseban predmet interesa tržnice svijeta.
Članak prenosimo u cjelosti.

ID-543-Dolac-helena_8045

DOLAC – NAJŠARENIJE MJESTO U GRADU

Dolac je najpoznatija zagrebačka tržnica. Ako se ne prehranjujete u pekarama i ne čekate u redu za tri dana stari panirani pureći šnicl u nekom od supermarketa, onda znate za Dolac. I ne samo Dolac, jer Zagreb ima nekoliko legendarnih tržnica koje su poznate po svojim specifičnostima. I svaka ima svoje vjerne štovatelje. Moja mama nikad ne ide na Dolac jer ima nevidljivi loyalty card Trešnjevačkog placa. Tamo su njene kumice, Tatjana sa sirom i jajima, Drago s Plešivice s povrćem..,

No ovo je priča o Dolcu.

ID-134-dolac-helena_8018

Dolac je u sadašnjem obliku otvoren 1930. godine gdje je glavna gradska tržnica preseljena s tadašnje Harmice, današnjeg Trg bana Jelačića. Glavni prolaz od Trga do Dolca zove se Splavnica i tamo se danas prodaje cvijeće i sadnice raznih biljaka. Od Splavnice se može glavnim stepenicama do otvorenog dijela ili kroz velika vrata do zatvorenog dijela tržnice Dolac. Zatvoreni dio tržnice čine uglavnom mesari i veliki mliječni odjel gdje možete kupiti čuveni sir i vrhnje ili veliku šnitu čistog kukuruznog kruha. Otvoreni dio tržnice čine prodavači voća i povrća te zasebna zgrada ribarnice.
Svaki put kad se vratim u Zagreb – obavezno odem na Dolac. I svaki se put razveselim kad vidim da su stvari, ljudi, boje, buka i mirisi isti kao i zadnji put ili prije 20 godina. Veseli me to opiranje modernizaciji i globalizaciji!

ID-534-dolac-Zagreb_8021_a

Jedina stvar koja je drugačija je ta da je Dolac postao turistička atrakcija tako da vam se sad češće dogodi da vas u prolazima između gusto načičkanih štandova gurkaju turisti s foto-aparatima nego penzioneri sa svojim kolicima. A i kad pogledate oko sebe, shvatite da se ima i što za fotografirati. Crveni šestinski suncobrani, zelene tikvice, žuti brački limuni, ljubičasti luk… … sve to kao u nekom psihodeličnom kolažu.

ID-130-dolac-cover_7987-900x506

Ono što ne možete zabilježiti fotografijom, još je uzbudljivije i zanimljivije. Pregovori s prodavačima, komentari na komentare, detaljna analiza političke zbilje, jesu li limuni špricani ili ne – sve to čini jedan ugodan zamor koji će vam, ako razumijete dijalekte, vratiti osmjeh na lice.

ID-536-dolac-helena_7998_a

Ulazak u ribarnicu u espadrilama se ne preporučuje. Mramorni stolovi i uvijek mokri podovi samo su dio doživljaja. Riba je izložena pred vama i uvijek se može dobro pregledati. Nema zaštitnog stakla i rasvjete pod kojom izgleda svježije i sjajnije – takva je kakva je. Pravi znalci uvijek idu na ribarnicu samo kad je na moru bilo dobro vrijeme, jer ako je bila bura ili nevrijeme nema svježe ribe!

Dolac je zaista doživljaj i drago mi je što se uvrstio u jednu od gradskih atrakcija. To je mjesto gdje se najbolje može vidjeti kako diše jedan grad, što ljudi kuhaju i što im je u životu bitno. Nadajmo se da će još dugo vremena ostati takav kakav je i da će se redovi za tri dana stari panirani šnicl u nekom od supermarketa smanjivati, a količina ljudi koji svoje tjedne zalihe dobre hrane kupuju na tržnicama poput Dolca povećati!

ID-133-kumica-Helena_8006

Izvor:  Okusi.eu

Autor: Maša Taylor

Fotografije: Helena Varendorff

 [:]