• hr

Ronilačka “Odiseja” Dalmacijom iz perspektive jednog morskog vuka

LOKACIJE KOJE JE OBOŽAVAO I SLAVNI COUSTEAU DONOSE VIŠE OD 30 MILIJUNA EURA GODIŠNJE!

NEDAVNA SPLITSKA PREMIJERA “Odiseja”, filma koji se bavi životom slavnog Jacquesa Cousteaua, potaknula nas je da se pozabavimo jednim od najvećih bogatstava Lijepe naše – prekrasnim morem, njegovim turističkim potencijalom, ali i važnošću očuvanja njegova ekosustava baš po naputcima slavnog istraživača.

Izvrsni “Odisej”, u kojem su glavne uloge ponijeli Lambert Wilson i Pierre Niney, te legendarna AmelieAudrey Tautou, ima prilično ambiciozan zadatak – dočarati pustolovine legendarnog poznavatelja morskih dubina!

A da nas je ovaj uradak uistinu ucrtao na svjetske mape atraktivnih akvatorija, pokazuje i popis destinacija na kojima je sniman, pa su omiljene domaće lokacije poput Hvara, Paklenih otoka, Visa i Biševa stali rame uz rame sa Bahamima, Južnoafričkom republikom i Antartikom! Split kao odabir početne lokacije za promociju vrlo je simboličan – grad je to u kojem je čuveni oceanograf boravio prije 40 godina, a ujedno i srce regije koja je sve više i više atraktivna svjetskim filmskim producentima, kako zbog mora, podmorja i klime, tako i zbog X faktora, koji su već prepoznali tvorci planetarno popularnih serija i filmova poput “Game of Thrones” ili pak “Ratova zvijezda”!


Jacques Cousteau, čuveni oceanograf posjetio je Dalmaciju sedamdesetih godina

I SAM COUSTEAU BIO OSKAROVAC. Cousteauovi dokumentarci i sami su pobrali priznanja filmske struke – nagrađivani su Zlatnim palmama i Oskarima, a vjerno prikazuju sa kakvim se sve očaravajućim prizorima, ali i opasnostima, susretala posada čuvenog Cousteauova broda Calypso – od zaigranih jata simpatičnih dupina, fascinantnih spužvi i podmorskog raslinja, preko obilate količine jastoga za ručak, pa do zaista opasnih situacija kada bi se ronioci zanijeli pod vodom i kasnije morali provesti nekoliko sati u barokomori. A kako to izgleda kada si dio Cousteauove ekspedicije, i koje je važne poruke čuveni oceanograf uputio domaćem stanovništvu pri svom posjetu Dalmaciji sedamdesetih godina, upitali smo pravog čovjeka – Nenu Babića, iskusnog ronioca koji je zaljubljen u ovaj sport od svoje 14. godine, kada je od prvog zarađenog novca kupio masku i peraje. Vještine ronjenja, najatraktivnije svjetske ronilačke lokacije, pa i one manje uobičajene ronilačke rute, ovaj istinski morski vuk, žargonski rečeno, ima u malom prstu.


Neno Babić, bio je dio čuvene Cousteauove ekspedicije na Jadranu

COUSTEAU JE TREBAO POSEBNE DOZVOLE ONDAŠNJE VLASTI, započinje svoju priču Neno, da dođe u posjet Jadranu sa svojim brodom, koji je u smislu istraživanja mora bio zaista vrhunski opremljen. Najviše se zadržao u Splitu, ali njegovo su iskusno istraživačko oko privukli i Hvar i Vis. Cousteau je bio pravi gentleman, prisjeća se Neno, kojemu je od večernjih izlazaka bilo milije popiti omiljeno domaće gazirano piće – čuveni Pipi – u hotelu “Park” i provođenje vremena s ondašnjim dužnosnicima.  No, za domaće ronioce imao je veoma važnu poruku, koju nije mogao dovoljno naglasiti: Čuvajte more, vi ste mu najbliži! Prvi je vidio što se dešava u raznim akvatorijima u razmacima od 10-20 godina – to su nevjerojatne razlike, posebno u područjima  koja je intenzivno zahvatio turizam. Naime, iako profitabilna grana u ekonomskom smislu, turizam, nažalost, donosi neminovna onečišćenja morskog ekosustava, koja ga potom značajno mijenjaju. Jedna od najočitijih promjena je zamjetno manja količina ribe, ali po riječima znalaca, turizam i ekologiju je itekako moguće pomiriti, uz svega malo ulaganja i odgovornosti.

SPASA ZA PODMORJE – IMA. Lijek za ovo, tvrdi Neno, su mini zaštićene zone, kakvih je Mediteran prepun. Oko dvije  – tri morske milje površine se zaštiti, i tada se riblji fond obnavlja nevjerojatnom brzinom. Ribe na fascinantan način uspiju registrirati ponovnu mirnoću i tada sanirana područja rado iznova odabiru za mriještenje. Čak se zna koje se vrste među prvima vrate u neko specifično područje. – oduševljeno nam priča Neno, naglašavajući da je samo potrebno potaknuti svijest lokalnih vlasti o zaštiti mora, i već minimalnim ulaganjima moglo bi se postići mnogo. Europski fondovi su jako otvoreni za takve ekološke i samoodržive projekte, a te zaštićene mikro zone povoljne su čak i za turizam – veoma su atraktivne i obiteljima s djecom, a ribe se vrlo brzo naviknu na prisustvo čovjeka ako čovjek nije nasilan. Tako ove mikro zone indirektno podižu i vrijednost destinacije, u kojoj zbog povećanog prometa niču turistički objekti, ali uz strogo poštivanje svih bitnih ekoloških parametara. Na taj način, tvrdi Neno, turizam i ekologija ipak mogu ruku pod ruku.

PROFITABILNA GRANA. Iako je u njegovo vrijeme trebalo oko 7 godina da dogura do statusa ronilačkog instruktora, danas je uz intenzivan tečaj takvu licencu moguće dobiti u 3 mjeseca! Ronjenje je tada, šali se Neno, bilo čak i blago izmistificirano, kao nekakva Rambo aktivnost, no tehnologija je s godinama dala jednostavniju i sigurniju opremu, što je doprinijelo njegovu širenju. Čak i oprema starijeg datuma, tvrdi Neno, uz pravilnu uporabu davala je roniocu mogućnost korištenja obilate količine zraka, a samim tim je bila i sasvim adekvatna za podvodne podvige – samo ju je trebalo znati upotrebljavati.

FAKTORI PRIVLAČNOSTI. Svaki akvatorij, tvrdi ovaj iskusni morski vuk, definitivno ima svoju draž. Iako se susretao sa najdojmljivim predstavnicima biljnih i životinjskih vrsta (poput manti – velikih raža, pa čak i morskih pasa od kojih se svima ledi krv u žilama!), Neno posebno ističe naš dio Mediterana čiji su forte velik broj litica i špilja, te fantastična vidljivost – primjerice, sa 60-70 metara dubine moguće je vidjeti brod koji pluta na površini! Čini se da su i mnogi drugi ljubitelji podvodnog svijeta prepoznali ljepotu domaćih lokacija za ronjenje, jer se godišnje u ovoj industriji zavrti oko 30 miljuna eura.

Velika većina naših ronilačkih centara jako je kvalitetna – kaže Neno. Uz sjajnu vidljivost, posebna atraktivnost nam je veliki broj potopljenih brodova iz svih mogućih epoha, koji su prava atrakcija za razgledavanje, naročito oko otoka Visa i Lastova. U Hrvatsku godišnje zbog ronjenja dolazi najmanje 80.000 turista, ali ronioci ne dolaze sami – obično su tu sa obitelji i prijateljima, što automatski obuhvaća i ugostiteljski i smještajni sektor te razne druge aktivnosti, što povećava iznos ukupne prosječne potrošnje, a kad se svi faktori uzmu u obzir, dobije se veoma fina brojka.

 DA JE MOGUĆE ISTOVREMENO RAZVIJATI I TURIZAM I EKOLOŠKU SVIJEST, pokazuju nam riječi ovog iskrenog zaljubljenika u podvodni svijet, koji je ronio na najeminentnijim lokacijama – od punte Sinaja – Ras Muhameda, ili pak neistraženih kutaka Crvenog mora, pa do Kariba. Ostali su još Norveška i Argentina, gdje bi volio isprobati ronjenje s kitovima, oduševljeno priča Neno, ali posebnu ljubav, naravno, gaji za naš Jadran. Bistrina kakve rijetko gdje ima, kao i potopljeni brodovi koji kao da su isplovili iz vremeplova, faktori su privlačnosti koji iz godine u godinu mame sve više zaljubljenika u ovu aktivnost, koji su gledano s turističkog aspekta ujedno i veoma značajni potrošači. Poslušajmo, stoga, Nenine, ali i Cousteauove riječi – njegujmo i poštujmo, ulažimo u naše more, i to će nam se, bez imalo sumnje, u svakom pogledu isplatiti!

Foto: Neno Babić

Shares