• hr

Legende Ozlja i Kleka – mistična strana Karlovačke županije

Otkrijte mističnu stranu Karlovačke županije..

Klek stoljećima privlači putnike i istraživače, a osebujan izgled njegovog vrha raspiruje maštu kao niti jedan drugi vrh u Hrvatskoj. Sa svake strane svijeta pokazuje drugi oblik, a ističe se vršna previjesna stijena. Klek sa 1181 metrom nadmorske visine ne spada među najviše hrvatske planine, ali ga stjenovit vapnenački vrh čini višim i naizgled nepristupačnim. Nekoć je zacijelo ulijevao i strahopoštovanje.Legenda kaže da kada oko Kleka sijevaju munje i praskaju gromovi, to vještice pozivaju na sijelo na njegovom vrhu.

foto:www.ogulin.hr


Povjesničar i pisac Rudolf Strohal zapisao je krajem 19. stoljeća narodne predaje o klečkim vješticama u obliku priča. Junakinje pripovijetki, coprnice s Kleka kuhaju tajnovite trave i ulja, mažu se s njima, lete na Klek ili jašu slugu do vrha, pustoše gostionice, satima plešu u kolu vještičje plesove, usmrćuju muževe i proždiru djecu… i bave se kojekavim drugim vradžbinama i opačinama. No, mnogi mitovi koje Strohal bilježi kao pučku predaju, uistinu su iskazi žena optuženih da su vještice, te svjedoka i sudaca na stvarnim suđenjima vješticama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj tijekom 17. i 18. stoljeća.

Klek je na tim suđenjima u vještičjim priznanjima često navođen kao mjesto njihovih sastanaka, i to ne samo u procesima ženama iz Ogulina i okolice, već i primjerice Zagrepčankama. O toj nadalekoj ozloglašenosti Kleka izvijestio je već slovenski povjesničar i znanstvenik Johann Weichard Valvasor u putopisima objavljenim 1649. godine. Neke od žena osuđenih da su klečke coprnice skončale su život na lomači. Jedna od vještica, međutim, prema pučkoj legendi bila je skamenjena. Na ulazu u selo Bjelsko podno Kleka nalazi se kamena hrid nalik gljivi, koju narod zove (Visi)Baba.

I dok su progoni i istrebljenja vještica u zapadnoj Europi na vrhuncu u 17. stoljeću, u Hrvatskoj najstrašniji oblici mučenja i pogubljenja žena optuženih da su vještice počinju tek 1698., a kraj im slijedi odredbom carice Marije Terezije iz 1758. godine. U optužbama protiv vještica predbacuje im se da su sklopile ugovor s vragom i općile s njime, pretvarale ljude u životinje, uništavale ljetinu, zavodile muževe… i još mnogo toga što uvijek i nije imalo veze s narodnim sujevjerjem. U pučkim kazivanjima karlovačkog kraja vještice su zapravo često bile tek vile koje su se služile zlobnim čarolijama.


foto: pixabay.com

Ali, za inkvizitore toga doba, vještice su bile i travarke i druge žene koje su se bavile “poganskim” liječenjem i iscjeljivanjem, ali i samosvjesne djevojke koje su odbijale biti poslušnice u “muškom svijetu” kojeg su nametali ondašnje plemstvo i crkva.


foto: pixabay.com

Tako se hrvatski ban Nikola Frankopan za Božić 1620. razbolio u Bosiljevu “… jer su ga vještice svojim čarolijama lišile mogućnosti upotrebe nogu. Bolesniku je došla jedna vještica koja se je hvastala, da će ga izliječiti čarobnjačkim bajanjem i tajnim črolijama…”. To joj navodno nije uspjelo, te je bana izliječio svećenik. Strohal, međutim, ističe: “Ovakve babe vračare imale su u narodu vrlo velik ugled. Njima je narod mnogo više vjerovao no liječnicima. U novije istom vrijeme nestaje baba vračara.”.

Kada su sa stijena Kleka “protjerane” vještice, osmjelili su ga se posjećivati ljudi. Tako se 1838. na Klek penje saski kralj i botaničar Friedrich August II. u pratnji ogulinskog časnika Josipa Jelačića, kasnijeg hrvatskog bana. Nakon uspona na Klek 1874. godine, dr. Johanes Frischauf, sveučilišni profesor iz Grazza, sastao se u Ogulinu s časnikom i književnikom Budom Budisavljevićem, te pravnikom i piscom Vladimirom Mažuranićem (sinom hrvatskog bana Ivana Mažuranića). Sastanak je bio poticaj osnivanju Hrvatskog planinarskog društva iste godine u Zagrebu.

Nakon Kleka, na zlu glasu po “babljim poslima” bio je nekoć i ozaljski kraj. Povjesničar Emilij Laszowski spominje da su i u njegovo vrijeme, početkom 20. stoljeća stanovnici Trga vjerovali da se na tamošnjem otočiću na Kupi u noći roče vještice koje se onuda u kočijama voze. Kao vještica je, primjerice, u Ozlju spaljena 1694. Dora Lagenka, a 1749. odrubljena je glava Bari Petruši iz Vivodine i potom s tijelom bačena u lomaču. Kao i Ogulinu, i u Ozlju i drugdje u okolici Karlovca i danas, kako je to istaknuo kustos Gradskog muzeja Karlovac Igor Čulig, “… razotkrivamo još uvijek duboko ukorijenjenu sklonost nekih stanovnika ovog kraja da u neobičnome, a pogotovo zlosretnome, makar posumnjaju u vještičja posla.”. Čulig je napisao i dramu o vještici Bari Petruši koja je izvedena na starom gradu Dubovcu 2000.


foto: www.tz-slunj.hr

Legenda o vilama u Rastokama postoji koliko i samo naselje Rastoke – dok su mlinovi žličari cijelu noć mljeli kukuruz i pšenicu, mlinari i mlinarice družili su se uz petrolejke  i dugo u noć prepričavali razne priče iz života. Za to vrijeme – rastočke vile bi uzimale konje koji su mlinari ostavljali  pod sjenicima da se odmore za put natrag kući.


foto: www.tz-slunj.hr

U ranu zoru, vile bi vraćale konje – zadihane, umorne, znojne i s mnoštvom sitnih pletenica spletenih od grive, a one bi prale svoje rublje u Slunjčici, plesale kolo i igrale, zvale da im se mlinari pridruže… I danas se rado okupljaju, pa  ih mogu vidjeti svi koji to doista žele  i provode  vrijeme na slapu Vilina kosa…

fotografije Kleka: TZ Karlovačke županije i TZG Ogulin, TZ Slunj foto slapova

foto art vila: pixabay.com

Tekst: www.river-adventure.info

Info:

Turistička zajednica Karlovačke županije

Facebook TZ Karlovačke županije

YouTube kanal

shares