Author

Croatian Hot Spots

Browsing

difuse hotels 1

Kad je talijansku pokrajinu Friuli početkom osamdesetih godina pogodio potres, nastojanja da se područje obnovi i rekonstruira iznjedrila su ujedno i koncept difuznih ili raspršenih hotela. Riječ je o međusobno odvojenim  objektima za prihvat gostiju kojima se upravlja sa jedne točke koja predstavlja zajedničku recepciju. Prva takva smještajna jedinica kod nas utemeljena je u gradu Šibeniku – no srećom, nije i posljednja, budući da sve više iznajmljivača diljem zemlje u ovom načinu udruživanja prepoznaje izniman turistički potencijal.

Difuzni ili raspršeni hotel (tal. albergo disperso) u svijetu već odavno nije novost – samo u Italiji, zemlji njegova nastanka, postoji oko 60 ovakvih hotela.

Iako je ova vrsta smještaja miljama daleko od klasičnog hotelskog ambijenta, ona neosporno posjeduje brojne prednosti, kako za goste, tako i za same iznajmljivače. Gostima daruje mogućnost izravnijeg upoznavanja s lokalnom kulturom i autentičnim domaćim ambijentom, dok istovremeno jača sektor privatnog smještaja čineći ga organiziranijim i homogenijim.

Visoki kriteriji ovog oblika integracije smještajnih kapaciteta, nalažu homogenzaciju ponude u smislu izjednačavanja među konkurentima (svi objekti trebaju biti iste kategorije), veću pažnju posvećenu samom uređenju objekata, modernizaciju putem uvođenja aparata za bezgotovinsko plaćanje, korištenje zajedničkih službi za čišćenje te organiziranu prehranu za goste koji, prema želji, imaju slobodu o tome brinuti i sami. Sve nabrojeno znači sustavno optimiziranje ponude privatnog smještaja po svim njenim aspektima.

Night1

Prvi grad kod nas koji je primijenio ovu inicijativu je Šibenik, koji se može podičiti prvim raspršenim hotelom u staroj gradskoj jezgri. Okupljeni su i udruženi svi koji u njoj posluju – razni nepovezani objekti sa zajedničkom recepcijom u gradskom prostoru nude udoban i kvalitetan smještaj, a konobe i restorani zaduženi su za tradicionalne delicije i specijalitete.

Interes za ovakav oblik ponude ne jenjava, pa se tako rastućem trendu polako pridružuju i Hvar, Umag, Konavle, Zadar…Budući da se primjena ove metode grupiranja i udruživanja iznajmljivača već pozitivno odrazila na porast popunjenosti smještajnih kapaciteta, ne sumnjamo da će i dalje nailaziti na dobar odaziv.

Wellness turizam nije puka definicija još jedne grane turizma koja raste i nameće se  kao imperativ Hrvatskoj u želji da postanemo destinacija za moderno osviještene turiste bolje platežne moći. Wellness turizam nije zdravstveni turizam. To nije samo  bazen, sauna i masaža, skupe kremice i poneki osmjeh.

SONY DSC

Kako bi učinak wellness ponude bio pozitivan, važno je da oni koji se bave dizajnom i opremanjem interijera, znaju da wellness  ponuda i prostori moraju biti u sinergiji.

‘Life is too important to be taken seriously.’ Oscar Wilde
Zdravlje je proces, ravnoteža uma, duha i tijela. Kvalitetu života i zdravlje čine svakodnevne odluke. Cilj wellness interijera je kreirati prostor koji senzibilizira gosta za aspekte važne za zdravlje. U suvremenom turizmu i tempu života postalo je važno integrirati vrijednosti u skladu s istinskim ljudskim potrebama – zdravljem i održivošću, te na suvremen način promovirati i ugraditi autohtone vrijednosti, materijale i principe oblikovanja.

SONY DSC

«Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.”
(Ustav Svjetske zdravstvene organizacije,1946)

Prema gornjim tvrdnjama pri uređivanju interijera wellness centara ili hotelskih soba, osnovni princip oblikovanja treba biti transformacija rutine u ritam.

Cilj je kroz tradiciju i ljekovite činitelje predstaviti autohtonost koju će različiti korisnici prepoznati kao vlastite istinske potrebe. Interijer wellness centra ili sobe u kojoj gosti borave je povratak bioritmu i ogleda se u nastojanju da se zdravlju pristupa i kroz ambijent. Prostor mora biti podijeljen na poglavlja da vas i vašeg gosta poduči o ciklusu.

Ulaz je inicijacija, ključan  dio svake priče koji gostu mijenja percepciju interijera. Gost već na samom ulazu ostavlja brige i navike, prestaje rutina, počinje ritam. Tako će gost u interijeru prepoznati intrigantnost, kroz svjetlo i ljeskanje pojedinih dijelova izgrađuje se povjerenje, a budi ono  vječno prisutno u čovjeku – radoznalnost.

SONY DSC

Spavanje je regeneracija organizma gdje je nužna sigurnost, udobnost, „učahurenost”. Uspavljivanje i duboki san prožeti su čistoćom i mekoćom postelje i posteljine, mirisa, dodira… Jeste li uspjeli svojim gostima dočarati išta od ovog kako bi zaista osjetili „wellness”?

Higijena se ogleda kroz stupnjevanje intimnih zona interijera – gostu treba ponuditi razlikovnost sljedećih pojmova: mokro – suho, glatko – hrapavo. Uključiti ljekovite činitelje kroz kupke, intimizirati prostor kroz namještaj.

Odmor je kontemplacija, stanje u kojem tijelo miruje, a um se širi. Kada smo prepušteni razmišljanju i maštanju, kroz introspekciju i meditaciju postižemo bestežinski osjećaj. Tijelo osjeća lakoću i opuštanje – istinski wellness prostori imaju tu mogućnost prilagodbe atmosfere.

Nastanjivanje je zauzimanje prostora, pa čak i personaliziranje. Prostor treba upoznati i prilagoditi mu se kroz intuitivnost, fleksibilnost i modularnost – zamislite takvu sobu, hodnik… ambijent.

Aktivni odmor kroz igru i interakciju je razmjena informacija, trag u prostoru i istraživanje. Potrebno je gostu približiti simbole koji dopuštaju igru i buđenje osjetila. Potrebno je omekšati granicu unutarnjeg i vanjskog prostora.

U uređenju wellness interijera treba se služiti konceptom priča. Priče i bajke od davnina služe za dinamiziranje i osnaživanje našeg uma. Priča o zdravlju ispričana je kroz prostorna poglavlja ili zone koje se međusobno prožimaju. Ulaskom u sobu svakodnevne brige i navike wellness gost ostavlja vani i započinje proces oporavka i uspostavljanja ravnoteže. U tome je jedan od najvažnijih čimbenika – interijer.

Piše: Tatjana Kos

Istra među svjetskim gastro-destinacijama

Autori hvale istarsko zelenilo, vinske ceste i prirodu te preporučuju vinariju Kabola.

Istra se našla na popisu 10 najboljih gastro-destinacija časopisa Executive Travel Magazine, što je prenio i CNN.

Autori hvale istarsko zelenilo, vinske ceste i prirodu, naglašavajući kako je hrvatski poluotok poznat po svježim morskim plodovima, terasastim vinogradima i tartufima.

‘Uputite se u 120 godina staru Kabolu, prvu istarsku vinariju sa zelenim certifikatom, kako biste kušali vina koja su djelomično ostarjela u amforama ili glinenom posuđu’, piše ETM.

Osim Istre, na popisu destinacija su sjeverna Italija, otoci Turks i Caicos, Portland, Montreal, Madrid, Cape Town, Colorado, Brooklyn i Dubai.

Agencija Vlm|Magazin.hr

Pašticada je daleko najpoznatije i najtradicionalnije jelo koje asocira na Dalmaciju. Interesantno je da ne samo da svaki grad ima svoju inačicu, odnosno način pripreme, već se recepti razlikuju od domaćinstva do domaćinstva.

Međutim ono što im je zajedničko svima jest činjenica da je pašticada jelo ‘od sveca’, odnosno blagdansko jelo koje se priprema i služi u pravilu samo za velike fešte (slavlja).

Za tradicionalnu pašticadu svaki će vam kuhar reći da od mesa odaberete frikando, međutim mene je praksa naučila da su ruža ili orah daleko mekši i nježniji, samim time i jednostavniji za pripremu.

Nadalje, svi će vam reći da u pašticadu ide mrkva. Prava pašticada ne podnosi mrkvu, ne zbog okusa, nego zbog boje koja jako posvijetli umak (a prava pašticada MORA biti tamna).

dalmatinska-pasticada

Neki će ići tako daleko da će vam reći da u pašticadu uopće ne ide voće. Priznat ću vam da sam namjerno odabrala samo šljive kao sastojak osnovnog recepta, jer u moju pašticadu često ‘ugaze’ i smokve i borovnice i brusnice (orašaste plodove da ne spominjem).

Bilo kako bilo, ovo je moj osnovni recept za pašticadu, kojeg možete ili iskoristiti ovakvog, ili ga oplemeniti svojim tajnim sastojcima. U svakom slučaju, kad zagrizete u finalni proizvod kojeg naprosto morate poslužiti s domaćim njokima od krumpira, zagrist ćete u sam korijen tradicije Dalmacije.

Uslast!

dalmatinska-pasticada-i-njoki

Priprema:

Meso našpikajte češnjakom i pancetom (dugačkim nožem zasijecite tanke, uske džepove unutar mesa u koje ćete naizmjenice nagurati ploške/trakice češnjaka i trakice/komadiće pancete), premažite ga solju i paprom, namažite maslinovim uljem, pokrijte (prozirnom folijom) i ostavite da se marinira preko noći (ili najkraće sat-dva).

Pecite na u pećnici na 180-200°C minimalno pola sata, okrenite bar jednom da se zapeče sa svih strana.

Za to vrjeme, u velikom loncu na svinjskoj masti zažutite kapulu (luk) nasjeckanu na ploške. Dodajte usitnjene šljive, začinite, zalijte prošekom i vinom, dinstajte 15-ak minuta.

Umak propasirajte ili ga sameljite u blenderu/multipraktiku, vratite ga nazad u lonac.

Izvadite meso iz pećnice, narežite ga na šnite i stavite u umak. Ne zaboravite dodati i ‘umak’ od pečenja.
Ukoliko je umak pregust, dodajte malo vode.

Kuhajte satima (na laganoj varti); što duže kuhate, meso će biti mekše a pašticada ukusnija.

Izvor, foto: www.volim-meso.hrdalmatinska-pasticada-2

Mirirsi Božića u Konavlima

Mirisi Božića u Konavlima su najbolja manifestacija u ruralnom turizmu Hrvatske, nositeljica Zlatne povelje nagrade Suncokret ruralnog turizma Hrvatske. Mirisi Božića u Konavlima pokrenuti su 2008. godine kao najveća kolenda u Hrvatskoj, te su u vrlo kratkom razdoblju postali prepoznatljivi kao turistički proizvod, a organizator je Agroturizam Konavle. Od 22. prosinca do 29. prosinca 2013. godine će biti organizirana šesta po redu tradicionalna manifestacija Mirisi Božića u Konavlima.

Prošle godine Mirise Božića je pohodilo oko pet tisuća posjetitelja i, kao i svake godine, sudjelovalo je oko sto izlagača. Promotorica manifestacije Mirisi Božića u Konavlima je hrvatska glumica Jelena Perčin.

Ruralni turizam, kao i sadržaj manifestacije Mirisi Božića u Konavlima, u najvećem dijelu počiva na tradiciji i kulturnom naslijeđu koje možete upoznati pohodeći manifestaciju Mirisi Božića u Konavlima; najbolju manifestaciju u ruralnom turizmu Hrvatske…

Mirirsi Božića u Konavlima 1


PROGRAM: Mirisi Božića u Konavlima 2013.

Nedjelja, 22. prosinca 17:45 sati OTVARANJE MANIFESTACIJE
Božićni koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra
Župna crkva sv. Nikole, Čilipi
Ponedjeljak, 23. prosinca 11:00 Konavle HUMANITARNA AKCIJA
“Nek’ nam je svijem Božić”
Marijin dom, Cavtat
18:00 sati Prezentacija dokumentarnog filma HRT-a:
“Agroturizam: Istra, Konavle, Baranja”
(prigodni domjenak)
Kino Sloboda, Dubrovnik
Četvrtak, 26. prosinca 20:00 sati Konavoski zabavni kviz:
“Božićna Konoteka”
Dom kulture Gruda
Petak i subota,
27. i 28. prosinca
11:00–21:00 sati Dani otvorenih vrata konavoskih agroturizama [program]
Konavle
Nedjelja, 29. prosinca 16:00–22:00 sati Festival zelene menestre i vina
Dom kulture Gruda

24. 12. 2013. – 31. 12. 2013.

NOVA U DOCU
Šibenik

U trajanju od tjedan dana, točnije od 24. prosinca 2013. do 31. prosinca 2013., u staroj gradskoj jezgri grada Šibenika, Dolcu, slavit će se najljepše doba godine, Božić i Nova godina!

Nova u Docu predstavlja proslavu Božića i Nove godine u Šibeniku, na nov i pomalo osvježen način, uz pomoć tradicionalnih šibenskih elemenata, kao što su tradicionalna vina i prigodna jela, te naravno uz pomoć složnih ruku i glasova mnogobrojnih šibenskih talenata, umjetnika, obrtnika, i glazbenika, koji će biti nositelji ponude i programa na ovogodišnjim središnjim lokacijama.

Nova u Docu 2014

Naime, ove je godine manifestacija prvenstveno usmjerena na lokalno stanovništvo, svoje Šibenčane, u želji da i sami postanu aktivni sudionici priče na način da se pridruže programu kao izlagači na Adventskom sajmu, nastupe na nekoj od pozornica, ponude svoje specijalitete u sklopu gastronomske ponude na Peškariji, ili jednostavno podrže šibensku božićnu priču u ulozi posjetitelja.

Manifestacija obuhvaća sadržaje i programe prilagođene svim dobnim skupinama, a sačuvala je i tradicionalne Božićne čarolije, te obogatila ponudu Adventskim sajmom.

 „Budi u điru“slogan je ovogodišnje manifestacije poziva sve građane Šibenika i okolice u najveći đir dosad, sa željom da se ljudi druže, izađu na ulice svoga grada, stvore dobru cirkulirajuću atmosferu u staroj gradskoj jezgri, i najvažnije, da se dobro provedu i zabave.

Glazbeno kulturni program tijekom Božića i Nove godine odvijat će se na dvije pozornice. Pozornica na staroj Peškariji započet će s programom na sam Badnjak, dok će se na platou u Docu postaviti glavna pozornica uoči samog dočeka Nove godine. Dakle, ove godine Šibenčani vraćaju život u Dolac!

Adventski sajam će se održavati subotom i nedjeljom od 21. do 29. prosinca i to u jutarnjim i popodnevnim satima. Posjetitelje očekuju autentični božićni proizvodi domaćih obrtnika i umjetnika, a moći će ih nabaviti na prostoru od stare Peškarije do stuba katedrale sv. Jakova.

21. BOŽIĆNE ČAROLIJE /1993. – 2013./
Program ovogodišnjih Čarolija započinje 7. prosinca velikom povorkom Djeda Božićnjaka i završava na Staru godinu, 31. prosinca, dječjom proslavom Nove godine, koja će se održati na pozornici u Docu.

Povorka Djeda Božićnjaka s kočijom krenut će uz pratnju policije na motorima, motorista iz moto kluba “Galeb” i ostalih kostimiranih vlasnika motocikla, mažoretkinja, zatonske glazbe, dječje gradske straže, kostimirane djece iz vrtića i škola…

Polazak je predviđen s Baldekina prema rivi, gdje će se pridružiti regati krstaša.

———————————————————————————————————————————
7.12.2013. – Sportska dvorana OŠ Meterize u 18 sati

SVEČANO OTVORENJE 21. BOŽIĆNIH ČAROLIJA

Tradicionalno će nastupati dječji zborovi: Zdravo maleni, Cvrčak, Plesni ansambl Sjene, DŠR Balanas, DV Osmijeh, mali pjevači iz udruge Zlatni mikrofon, vodičke mažoretkinje, karate klub Šibenik, gimnastički klubovi Dišpet i Šibenik. Uz Djeda Božićnjaka gost programa bit će i Alen Slavica.
————————————————————————————————————————————-

 Program Dočeka na Peškariji u Šibeniku 2013./2014.

24. prosinca 2013.
11:00 Prigodno otvaranje manifestacije
21:00 The Sick Swing Orchestra
25. prosinca 2013.
19:00 Klapa Adriaticum
26. prosinca 2013.
21:00 Fenix
27. prosinca 2013.
21:00 Cat Paws
28. prosinca 2013.
11:00 Dječja predstava kazališta Virko i program Božićnih čarolija
21:00 Small House Brown
29. prosinca 2013.
11:00 Šibenik Percussion Orchestra ‘Keepers of the Rhythm’
21:00 Čarobnjaci
30. prosinca 2013.
21:00 Dernis Jam Band
31. prosinca 2013.
22:00 Bagatin Band, Kost i koža

Program Dočeka u Dolcu u Šibeniku 2013./2014.

31. prosinca 2013.
21:00 The Pulse, 022, Dok AnalogX, Ti ritu piri pip, L’kok, Fog Sellers

Više: www.sibenik-tourism.hr

Intervju: Milan Perić, pročelnik za turizam u gradu Dubrovniku: “Ulaganje u edukaciju kadra najprofitabilnija je investicija”

Grad Dubrovnik ove je godine ovjenčan titulom pravog turističkog prvaka – proglašen je za najbolju veliku destinaciju na Jadranu. Gradski pročelnik za turizam, gospodin Milan Perić, smatra da su tome u velikoj mjeri zaslužni ljudi, te da je ulaganje u edukaciju kadra najmudrija i najprofitabilnija investicija. Poželjeli smo saznati iz prve ruke tajnu dubrovačkog uspjeha!

  • Ove je godine grad Dubrovnik dobio najprestižnija priznanja turističke struke za kvalitetu usluge i postignute rezultate u minuloj turističkoj sezoni. Ova postignuća evidentno su plod dugogodišnjeg ulaganja i promišljenog upravljanja destinacijom. Što je, prema Vašem mišljenju, ključ ovakvog uspjeha?

Ovakav rezultat možemo prije svega zahvaliti dugogodišnjoj osmišljenoj politici vođenja i upravljanja destinacijom pa se može neskromno reći da je isti bilo i zasluženo očekivati. Svake godine radimo analizu prethodnih  i planove za sljedeće godine koji uključuju razne edukacije, osvježenja znanja i inovacije. Tu govorimo o hotelijerima, ugostiteljima, trgovini, taksi udruženju, javnom gradskom prijevozu itd. Kao jedan od primjera ulaganja u cjelokupnu uslugu destinacije je visoko peto mjesto u anketi o zadovoljstvu taksi uslugama na globalnoj razini prema jednom turističkom portalu.

Milan Perić 1

  • Što je to što turističku ponudu grada Dubrovnika toliko izdvaja od ostalih? U čemu je, prema Vašem mišljenju, njen forte, ili žargonski rečeno – faktor X koji privlači goste?

Pored kulturno-povijesnih znamenitosti – zabava, gastronomija, izvrsna usluga na svim razinama te pravovremeno usmjerene marketinške aktivnosti – temeljni su preduvjeti dolaska gostiju u naš Grad prvi i svaki drugi put.

  •  Poznat nam je Vaš stav da su za ovakav uspjeh u turizmu u velikoj mjeri zaslužni ljudi, a Dubrovnik se po kvaliteti kadra svrstava u sam vrh nacionalne turističke ponude. Možete li nam pojasniti zbog čega držite da je educiranost turističkih djelatnika od iznimne važnosti?

U svakom poslu pa tako i u turizmu bez ulaganja u kadrove, njihovu edukaciju, osvježenje znanja i praćenje trendova teško je postići optimalan rezultat. Međutim, svjesni smo da se to od Dubrovnika očekuje i mi koji obnašamo određene dužnosti moramo to stalno inicirati i poticati jer bez kvalitetnih kadrova ne mogu se očekivati ne samo vrhunski rezultati nego ni određena razina konkurentnosti. Turizam kao uslužna djelatnost zahtjeva maksimalno uključenje svih i nije slučajno da je upravo čovjek ključ uspjeha u turizmu.

  • Da li je projekt „Dubrovačka gastro kvaliteta“ ispunio Vaša očekivanja? Koliko je doprinio dodatnom jačanju gastro ponude grada i njenom podizanju na još višu razinu kvalitete?

Projekt Dubrovačke gastro kvalitete se pokazao iznad očekivanja. To je projek koji nije uniforman već se stalno usavršava i unaprjeđuje s ciljem podizanja dubrovačke gastro ponude na jednu veću razinu. Gosti su prepoznali vrijednost koja se krije iza tog znaka te ih je sve više koji se povode brošurom koja navodi restorane koji su zaslužno dobili taj znak putem ocjene stručnog povjerenstva i “tajnih kupaca”, a prema posebnom, unaprijed definiranom pravilniku.

  •  Može li, prema Vašem mišljenju, turistički sektor pripomoći u rješavanju sveprisutnog problema nezaposlenosti? Leži li u njemu rješenje za mlade nezaposlene ljude u našoj državi?

Ključ zaposlenja tj. stalnog zaposlenja u djelatnosti turizma ili u djelatnostima komplementarnim turizmu je turistička godina kroz 365 dana. Drugi je problem što je ponekad teško uskladiti razne čimbenike ponude koji svoju djelatnost baziraju na poslovanju od 200 dana te su kao takvi generatori sezonske zaposlenosti, odnosno nemaju interesa za cjelogodišnjim zaposlenjem kadrova. U svakom slučaju sreća je da barem imamo turizam u usponu za razliku od ostalih gospodarskih djelatnosti. Ono što pored svega želimo je da se mali obrtnici i proizvođači kroz sustav samozapošljavanja aktivnije uključe u turističku ponudu.

  • Kakvo je Vaše viđenje razvoja nacionalnog turizma u budućnosti? Koje smjernice biste, kao pročelnik renomirane domaće destinacije, dali destinacijama koje bi htjele unaprijediti svoju ponudu?

Turizam RH mora podizati svoju konkurentnost kroz kvalitetu ponude i selektivne oblike turizma. Sve dobro što se događa u Dubrovniku treba preslikati na ostatak hrvatskog turizma, ali to ne znači da Dubrovnik ne može nešto naučiti i dobro preuzeti i od ostalih regija kao npr. od Istre. Stoga možemo reći da se o svakom gostu treba pobrinuti određenim individualnim pristupom i autohtonom ponudom kraja u kojem boravi. Zadovoljan gost je najbolja (besplatna) reklama.

  •  I za kraj, što grad Dubrovnik ima u planu za dodatno širenje i obogaćivanje svoje ponude?

Dubrovnik u budućnosti mora pratiti što gosti žele i obogaćivati ono što nudi, bilo da se radi o kulturno-povijesnoj, zabavnoj i inoj ponudi, a sa ciljem produljenja turističke sezone na turističku godinu. Dosegli smo u određenim terminima granice fizičkih mogućnosti pa je širenje turističke ponude neminovno kako bi Grad mogao apsorbirati sve veći broj turista koji nam žele doći.

ČOVJEK KOME SE DIVIO I AMERIČKI PREDSJEDNIK

Poznati putnik, alpinist i snimatelj Stipe Božić, napravio je dokumentarni film o najvećem svjetskom putniku svih vremena, Mati Šimunoviću.

Svjetski putnik Mate Šimunović (1900. -1969.) prevalilo je biciklom, pješke i malom jedrilicom 360 000 kilometara. Putovao je 19 godina i obišao 70 zemalja. Svo to vrijeme Mate je nosio u kožu uvezani dnevnik u koji su mu se upisali mnogi ugledni domaćini. O njemu su pisale tadašnje najuglednije novine svijeta kao što su New York Times, La Prensa, El Telegrafo,The Straits Times, Shangai Herald i druge. Kada mu se pred obalom Sumatre prevrnula mala jedrilica njegov pas Globus spasio mu je torbu od nepromočivog platna u kojoj su bili dnevnik i stotine negativa što ih je snimio na putovanju. Iz sačuvanih se zapisa vidi kako mu danas nema ravnoga pustolova, a fotografije koje je snimio svjedoče o svijetu kakvog više nema.

Nakon 19 godina putovanja Mate stiže u Egipat odakle se brodom Podgora vraća u luku Bakar. Drugoga dana ga je u Zagrebu uhitila OZNA zato što je fotografirao grupu žena pred jednim dućanom u Ilici dok su čekale u redu za robu na točkice.

[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”600px” height=”360px”]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/IMG_0583.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/IMG_2486-Mate-portret_1.jpg[/image]
[image] http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/IMG_6966.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/IMG_7021.jpg[/image]
[/nivo]

Nakon što je prošao cijeli svijet i prelazio najdivljije krajeve, te nadmudrio mnoge pogranične ophodnje, više nije mogao nikamo iz Jugoslavije. Stalno je bio sumnjiv i zatvaran. Njegov san o snimanju dokumentarnog igranog filma, za što je imao i podršku Harrya Trumana, dok ovaj još nije postao predsjednik SAD-a, rasplinuo se.  Do kraja života je radio u Vjesnikovoj trafici u Vrgorcu gdje bi znatiželjnicima pričao uspomene s putovanja i pokazivao svoju putničku knjigu. Nazvali su ga zato Mate Svjetski. Pedesetih godina nekoliko je tadašnjih novina objavilo  članke o njegovim putovanjima. A onda je zaboravljen. Umro je 1969. godine  i pokopan u rodnom selu Stilja.

Mate Šimunović jedan je od rijetkih koji se, nakon gotovo dva desetljeća izbivanja iz Hrvatske, vratio u stari kraj. Rodbina i prijatelji bili su radosni što im se Mate vratio iz svijeta. Ali malo mjesto Vrgorac nije posve razumjelo zašto se Mate nije novčano obogatio. Donio je samo torbu s velikom knjižurinom i putni kovčeg prepun fotografija i negativa koje je po svijetu snimio. Malo je tko u to vrijeme mogao znati da je Mate Šimunović – Svjetski donio veće bogatstvo negoli svi njegovi prethodnici – povratnici iz bijeloga svijeta. Donio je fascinatnu zbirku priča o svom pionirskom pothvatu. Te su priče spomenik jednom od najvećih ne samo hrvatskih nego i svjetskih globetrottera.

Autor teksta: Stipe Božić

INTERVJU: PAUL BRADBURY
horses-humac-hvar

Božićno drvce na glavnom trgu mog drugog rodnog grada – Jelse, postavlja se oko 20. prosinca svake godine, što je uvijek iznova uzbudljiv događaj za lokalnu djecu. Ubrzo nakon toga, u crkvi se postavljaju žive jaslice, sa pravim magarcima i kozama da bi se dobilo na vjerodostojnosti. Dan Božića stiže uz uobičajene, skromne poklone od Djeda Mraza „čovjeka u crvenoj odjeći“ i obilježen je obiteljskim ručkom. Božić kakav bi trebao biti, primjer kod odgoja djece daleko od komercijalizirana svijeta bogatijih društava, te je jedna od manje istaknutih prednosti života u Dalmaciji. Kao i svaki roditelj, želim najbolje za svoju djecu, pa sam imao briga oko odgoja na turističkom otoku poput Hvara – od zdravstvene skrbi u hitnim slučajevima pa do nedostatka  zabavnih sadržaja, mjesta za igru i redovitih dječjih događanja. Međutim, nisam se trebao brinuti, jer je odgoj djece u Dalmaciji znatno cjelovitije iskustvo od onog kod kuće u Engleskoj. Za ovo postoji više razloga: SIGURNOST
Rijetko koje iskustvo za roditelje predstavlja takav užitak kao opuštanje uz kavu na lijepom kamenom trgu dok djeca potpuno sigurna trčkaraju naokolo. Nažalost, u današnje vrijeme ni jedno mjesto nije baš posve lišeno opasnosti, ali Dalmacija se u velikoj mjeri približila tom idealu. Druženje lokalne djece i djece inozemnih roditelja svih uzrasta, koja unatoč jezičnoj barijeri sklapaju prijateljstva u trenu, mnogo roditelja cijeni kao jedan od najdragocjenijih aspekata ljetovanja. Dalmacija je iznimno pristupačna za odgoj djece – stariji mališani paze na mlađe, a razgranata šira obitelj daje djeci stvaran, utemeljen osjećaj sigurnosti. Opušten pristup godi i roditeljima, koji mogu uživati u dragocjenim trenucima nasamo.
PRIRODA
Dolazeći iz velikog grada kao što je Manchester, pomalo sam ljubomoran na prirodnu povezanost moje djece s Majkom Zemljom. Ovdje nema Playstation-a, a jedna od njihovih omiljenih aktivnosti je pomaganje djedu na obiteljskom posjedu, bilo da je riječ o godišnjoj berbi maslina ili sađenju krumpira. Poštivanje okoliša i afinitet prema prirodnim dragocjenostima iz tla i morske vode,
dio su stila života. Od Disneylanda do Hvara možda je dugačak put, ali razina organiziranih aktivnosti za djecu – od kojih je većina unutar pješačke udaljenosti – omogućuje zdrav i poticajan životni početak. Život šestogodišnjaka uključuje jahanje konja, veslački klub, satove baleta,  šahovsku sekciju i tjednu nastavu likovne kulture u divnom umjetničkom ateljeu u obližnjem selu, kao i već spomenuto pomaganje u polju.

Paul
PLIVANJE
Najveća od svih blagodati, i povod za još mrvicu očinske zavisti, je svakako Jadran. Kao netko tko je naučio plivati kao 29-godišnjak, s radošću promatram svoje male delfine koji slijedeći majčine stope postaju uspješni plivači već u dobi od 3 godine. Svakodnevna rutina od lipnja do rujna uključuje popodne provedeno na plaži – priliku za jačanje plivačke vještine i prožimanje s tim sveprisutnim prijateljem – Prirodom. Ironično, jedan od najvećih problema – zdravstvena skrb u slučaju nužde – se također doima učinkovitijom nego kod kuće. Iznenadna bolest moje kćerke rezultirala je liječničkom odlukom o premještaju u splitsku bolnicu, a taj podvig je ostvaren u svega 30 minuta vožnje helikopterom. Naravno, postoje mnoge prednosti za odgoj djece u drugim društvima, ali za siguran i prirodan početak života, malo koja opcija je prikladnija od Dalmacije.
Ponovo ću vam podnijeti izvještaj za deset godina, kada će moje djevojke gunđati zbog siromašnog noćnog života u siječnju…

Piše: Paul Bradbury

Intervju gđa Ružica Rašperić,  direktorica TZ Zagrebačke županije

Ruzica Rasperic

  • Dobitnica ste prestižnih turističkih nagrada za izuzetan doprinos razvoju turizma Zagrebačke županije, a samim tim i kvaliteti cjelokupne turističke ponude Hrvatske. Iza toga evidentno stoji velik trud i zalaganje. Što je, po Vašem mišljenju, najviše pridonijelo tome da dobijete ovakvo prestižno priznanje? Da li ste zadovoljni time što je Vaš trud na ovaj način gratificiran, i u kojim aspektima je, prema Vašem mišljenju, on posebno prepoznat?

Prestižne međunarodne turističke nagrade – Povelja FEST i Zlatni INTERSTAS – već dugi niz godina FEST (Europska federacija turističkih novinara, Rim, Italija) i INTERSTAS (Međunarodna smotra turizma, filma i krajobraza), a od ove godine i FIJET (Europska i svjetska turistička novinarska asocijacija) dodjeljuju pojedincima, turističkim organizacijama, gradovima, regijama.

Tako je za 2013. g. Turističkoj zajednici Zagrebačke županije dodijeljen Zlatni INTERSTAS 2013, a meni osobno, kao direktorici Turističkog ureda, Povelja FEST 2013, za izuzetan doprinos razvoju turizma Zagrebačke županije, a time i doprinos ukupnosti razvoja turizma Hrvatske.

Prijedlog nominacije za ove prestižne nagrade temeljio se na vrlo zapaženoj cjelogodišnjoj prezentaciji turizma Zagrebačke županije kroz promotivne kampanje (internetske, televizijske, radijske te kampanje u tiskanim medijima), film, nastupe kroz koje je prezentirana visoka kvaliteta bogatstva povijesnog, graditeljskog, kulturnog, tradicijskog nasljeđa, izuzetan geo položaj, autohtonost, krajobrazna ljepota, izvornost, etno, gastro i druge tradicijske vrijednosti i potencijali ovog dijela kontinentalne Hrvatske.

Dvorac Lužnica

Već punih sedam godina, zajedno sa svojim timom, ulažem maksimalne napore za što bolje pozicioniranje destinacije na turističkom tržištu. Posljednjih godina nastojali smo intenzivnije popularizirati turističke proizvode u ruralnom prostoru, što je definitivno povećalo broj dolazaka, pa je očito uložen trud prepoznat i valoriziran.

  • Sam pogled na internetsku stranicu Zagrebačke županije pokazuje da se kvalitetno radi na prezentaciji regije. Koje su udarne strategije promocije vašeg turističkog proizvoda?

Kod stvaranja strategije promocije treba prije svega uzeti u obzir ključne parametre, a to su pravovremene i lako dostupne informacije, oglašavanje u medijima, velik broj promo materijala, veće uključivanje turističkih agencija.

Turistička zajednica Zagrebačke županije unazad dvije godine intenzivno koristi nove, moderne alate promidžbe: redizajnirali smo web stranicu s mogućnošću virtualnih šetnji našim gradovima, prisutni smo na društvenim mrežama, napravili smo mobilnu web stranicu prema postojećem web dizajnu te nadograđujemo sustav novim Tailored frameworkom koji omogućava nove funkcionalnosti. Isto tako, napravili smo mobilnu aplikaciju za vinske ceste s ciljem povećanja dostupnosti informacija o vinskim cestama Zagrebačke županije (Plešivičke, Zelinske i Samoborske), dodatne promocije i lakšeg snalaženja posjetitelja pri dolasku na vinske ceste. Aplikacija je napravljena kao vodič i besplatna je. Sudjelovali smo u projektu Discover Croatia – Exploring route. Projekt je osmišljen kao show koji kroz Hrvatsku prati turiste-novinare-blogere iz 5 zemalja svijeta, a vodi ih Ashley Colburn, američka novinarka koja je prošle godine dobila nagradu Emmy za TV emisiju WOW Croatia. Tiskali smo i novi Turistički vodič, novu brošuru Smještaj, izletišta i seoski turizam, nove karte biciklističkih ruta, sudjelovali na niz sajmova u zemlji i svijetu. Krajem prošle godine izradili smo promo film „Poezija Zagrebačke županije“ u trajanju od 20 minuta, pojačali smo promidžbene kampanje na svim medijima.

  • Što je, prema Vašem mišljenju, forte Zagrebačke županije? Koje su njene specifičnosti i čime se izdvaja u odnosu na turističku ponudu ostatka kontinentalne Hrvatske?

Zadovoljni smo statistikom, uspoređujući 10 mjeseci 2013. s istim razdobljem 2012., bilježimo porast noćenja za 29% i porast dolazaka za 21%, što govori u prilog pojačanoj promidžbi proteklih godina.

Turizam Zagrebačke županije profilirao se kao izletnički. Naš glavni atribut su, uz izuzetnu prirodnu i kulturnu baštinu, svakako seoska domaćinstva i vinske ceste, a sve zastupljeniji je rekreacijski, kao i pustolovni turizam. Na žalost, i pored raznovrsne resursne osnove, još uvijek nam nedostaje primarna atrakcija.

  • Da li možete izdvojiti skupine gostiju koje su najzastupljenije – bilo da se radi o interesu za određen tip odmora, ili pak o turistima određene nacionalnosti? Možemo li govoriti u tim terminima?

Motivacija dolaska turista u županiju sukladna je trendovima kretanja za aktivnim odmaranjem u čistoj prirodnoj sredini, zdravom načinu života i zdravom hranom u sklopu različitih selektivnih oblika turizma. Zato smo pristupili popularizaciji turističkog proizvoda u ruralnom prostoru, specifičnost ponude prilagođena je ciljanim skupinama. Npr. OPG-i u Zagrebačkoj županiji su tematski profilirani (eko proizvodnja pastrve, proizvodnja zdrave organske hrane, prodaja proizvoda od ljekovitog bilja, čajnih mješavina).

Potočić 1

Isto tako, bilježimo velik broj dolazaka na manifestacije kojih tijekom godine ima više od 200, ravnomjerno su raspoređene kroz godinu, animiraju regionalnu potražnju, stvaraju mini sezonu za svako od turističkih odredišta županije i potiču na ponovne posjete. 

  • I za kraj, koje su strategije razvoja turizma Zagrebačke županije u budućnosti? Vidite li u pojedinim selektivnim oblicima turizma poseban potencijal?

Najveći potencijal vidim u popularizaciji turističkog proizvoda u ruralnom prostoru i ideji boravka na selu, tj. u prirodi. I trendovi inozemne turističke potrošnje bilježe porast od 30% za odmorom u čistoj prirodnoj sredini.

PROSINAC U ZAGREBAČKOJ ŽUPANIJI
Zagrebačka županija tijekom prosinca začara svojom ljepotom i jedinstvenim vibracijama, ne samo svoje stanovnike, već i strane goste. No pored svoje zimske ljepote Zagrebačka županija nudi sadržajan i bogat adventski program.

[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”600px” height=”360px”]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/IMG_9937.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/slika-4.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/slika-3.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/slika-2.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/naslovna.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/0001.jpg[/image]
[/nivo]

Istražite i poklonite sebi kraći izlet u jedan od čudesnih gradova zagrebačke okolice u srcu zime. Otkrijte i iskusite zeleni dragulj – Zagrebačku županiju!

Posjetite  adventske sajmove u našim gradovima i općinama i doživite čaroban božićni ugođaj uz obilje dobrog raspoloženja (www.tzzz.hr/dogadjanja).

Za one željne  kulture i tradicije tu je raznoliki kulturni program – svečani koncerti, predstave i festivali zabavnog i humanitarnog karaktera te razne izložbe.

Razveselite svoje mališane jer smo i za njih pripremili malo božićne čarolije kroz prigodne predstave povodom Dana Svetog Nikole, zimske i božićne radionice za djecu i odrasle, škole klizanja, božićne priče.

I ne propustite dočekati Novu 2014. godinu, izađite i dođite na glavne trgove naših gradova i općina: Dugo Selo, Ivanić Grad, Jastrebarsko, Krašić, Križ, Pisarovinu, Samobor, Svetu Nedelju, Sveti Ivan Zelina, Vrbovec, Veliku Goricu i  Zaprešić gdje vas također očekuju bogati programi na otvorenom uz živu glazbu, ponoćni valcer i vatromet! (www.tzzz.hr/dogadjanja).

Izbor je bogat i raznolik, na vama je samo da se toplo odjenete i izletnički krenete u zimsku bajku.

0168

 Vaša Turistička zajednica Zagrebačke županije.

Više na : www.tzzz.hr

Sponzorirani članak

Intervju:  Vinko Prizmić, pročelnik GSS-a

IAKO NAS NEDVOJBENO RADUJE ŠTO JE HRVATSKA U SVIJETU SVE VIŠE PREPOZNATA KAO ATRAKTIVNA DESTINACIJA ZA AVANTURISTIČKI TURIZAM I AKTIVNI ODMOR, ZA DJELATNIKE HRVATSKE GORSKE SLUŽBE SPAŠAVANJA PORAST BROJA TURISTA ZNAČI POJAČAN OPREZ I VEĆI BROJ POTENCIJALNIH NESREĆA. UNATOČ UVRIJEŽENOM MIŠLJENJU DA SU STRANI TURISTI UJEDNO I NAJNEOPREZNIJI, SPASIOCIMA NAJVIŠE GLAVOBOLJE ZADAJE UPRAVO DOMAĆE STANOVNIŠTVO. OSJEĆAMO SE SIGURNIJIMA ZNAJUĆI DA SU NAŠE ATRAKTIVNE LOKACIJE POD NJIHOVIM BUDNIM OKOM, A NA TU TEMU PORAZGOVARALI SMO SA GOSPODINOM VINKOM PRIZMIĆEM – PROČELNIKOM HGSS SLUŽBE.

  • Koliko dugo se bavite ovim poslom?  Kako ste se opredijelili za zanimanje spasioca?

U gorskom spašavanju sam službeno punih 40 godina. Dakle puni radni staž sa tisućama akcija spašavanja. Ali to ne smatram poslom, jer to je darovano vrijeme i rad. Paralelno s time odrađivao sam svoj „posao“ inžinjera elektrotehnike i druge poslove kroz svoj radni vijek kako bih ja i moja obitelj mogli i od nečega i živjeti. Moj rad  i rad molih kolega u HGSS-u puno je više od „posla“. To je poziv kojem smo se posvetili. Biti stalnoj pripravnosti od 0-24 sata 365 dana u godini i biti na raspolaganju ljudima koji trebaju pomoć, način je života. To je poziv koji zahtjeva visoku motivaciju, vrhunski profesionalizam, jer se radi o zadaćama izuzetne složenosti, međuovisnosti u dramatičnim uvjetima i uvjetima viskokih rizika po vlastiti život. Takvo što se ne može raditi samo zbog novca i  zato u svijetu ovaj „posao“ u pravilu rade volonterske službe, koje čine najbolji alpinisti i gorski vukovi  neke države. Njma su najopasniji ponori, orkanska nevremena ili napori, zapravo način života i zato mogu i tamo gdje tehnika i drugi ne mogu.

Kao mladi alpinist i speleolog postao sam posjednik vrijednih vještina koje mogu biti korisne ljudima i društvu u kojem živim. Osjetio sam se pozvanim i prozvanim. Naprosto nisam se mogao oglušiti a da ne stavim to svoje znanje na raspolaganje svima kojima ono može pomoći. To je kao da u džepu posjeduješ vrlo vrijedan lijek koji može nekome spasiti život, a ti ga čuvaš samo za sebe. Tada sam 1973. godine primljen u HGSS i od tada sam sav u tome. Članstvom u HGSS-u prihvatio sam odgovornost za vlastitu sigurnost i tuđe živote. Pitanje nečijeg pa i vlastitog života i smrti je najvažnija stvar na svijetu, a onda to prirodno traži vrhunski profesionalizam. To tada nije samo „zanimanje“ zato jer te to zanima i zato što radiš taj „posao“. To je poziv kojem se moraš potpuno posvetiti, jer smo mi ljudima najčešče posljednja nada za život. Kad radiš nešto što želiš, a ne zato što to moraš ili zbog plaće i kad posjeduješ svijest o važnosti onoga što radiš, tada je prirodno da imaš vrhunski profesionalizam i rezultate. Srećom po hrvatske građane i turiste, Hrvatska ima visoko profesionalno ustrojenu Službu.

SPAŠAVANJE JE POZIV KOJEM SMO SE POSVETILI

[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”600px” height=”360px”]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/Vinko-prizmić.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/Vinko_Prizmic1.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/Zmaj057.jpg[/image]
[/nivo]

  • Što kažu statistike? Da li je broj nesreća zadnjih godina u porastu?

Broj nesreća na žalost je u stalnom porastu unatoč značajnim naporima preventive. Da nije tog preventivnog djelovanja, situacija bi bila dramatično lošija. Obukom turističkih vodiča, izradom sigurnih zemljovida, edukacijom i projektiranjem sigurnosti, trasiranjem staza, skloništa, signalizacijom itd., učinjeno je dosta toga. No to  na žalost nije potpuno rješenje. Broj intervencija neumoljivo raste 20-25% godišnje. Po zakonu velikih brojeva očekujemo udesetorostručenje nesreća i intervencija u budućnosti. Razlog su globalni trendovi, porast broja posjetitelja i novih ljudskih turističkih, sportskih pa i gospodarskih i prometnih aktivnosti na prostorima koje pokrivamo. Prije desetak godina nije bilo gotovo nikoga na Cetini. Danas  govorimo o 150 000 ljudi koji kroz rafting ili neke druge aktivnosti borave na tom prostoru. Kada negdje mate 150 000 ljudi, možete u promilu  statistički izračunati da će određenom broju ljudi zbog iznenadnih zdravstvenih poteškoća zatrebati pomoć. Ako tome pribrojimo i rizike zbog mogućih ozljeda, tada se račun dodatno uvećava. Prije nekoliko godina na Kamešnici ili Dinari , osim nas i rijetkih planinara, nije bilo nikoga. Sada tamo već ciljano dolaze turisti koji se još prije dolaska u Hrvatsku, interesiraju za puteve i moguće sadržaje. Neke agencije žive od takvih turista. Ljudi sve više lete padobranskim krilima, voze bicikle po bespuću, trče i provode raznorazne aktivnosti ne samo ljeti, nego i zimi. I sve veći broj domicilnog stanovništva prepoznaje atraktivnost tih prostora. To je velika mogućnost razvoja hrvatskog turizma, ali to prate i novi sigurnosni rizici. Na to HGSS kao nositelj sigurnosti na prostorima izvan gradova i javnih prometnica uporno upozorava.

  • Postoji li određeni uzorak među stradalima? Može li se izdvojiti tip gostiju koji najčešće stradava?

Kad govorimo o turistima, to su u pravilu radoznalci koji bez prethodne pripreme i plana,  privučeni  i ljepotom neurbane Hrvatske kreću u „istraživanja“.  Najčešće se radi o pojedincima koji sami odlaze u takvu avanturu, a kada naiđu i na naizgled bezazlenu poteškoću, kad zalutaju ili ostanu bez vode, tada im je život doslovno ugrožen. Tada nitko osim njih (a često ni oni sami) i ne znaju gdje su i pred HGSS se tada postavljaja nemoguća zadaća – kako ih pronaći u bespuću i pomoći im ?  No takvih turista će uvjek biti. I zato godinama upozoravamo da nije „razumno“ pasivno posmatrati i čuditi se da nam gosti istražuju po „našoj kući“ pri tome dovodeći i sebe i nas u nepriliku. To je naša kuća, naš prostor i mogući turistički resurs kojeg HGSS zajedno s lokalnim i turističkim zajednicama, treba prepoznati, a zatim i pripremiti i ponuditi kao siguran i atraktivan proizvod. Trasirati i označiti putove, osigurati vodičku službu, zemljovide, logistiku, infrastrukturu, popratne sadržaje i drugu potporu. I sve to pretočiti u nove prihode, novu sezonu, novu uposlenost i održivi razvoj tih područja.

Zbog toga je HGSS u suradnji s Ministarstvom turizma sačinio platformu na kojoj bi nizom projekata u svim zainteresiranim destinacijama, s županijama i drugim partenerima smisleno i sustavno išli u prepoznavanje mogućnosti i pripremanje takvih prostora. Srećom i EU prepoznaje mogućnosti Hrvatske i spreman je takve projekte financirati kroz EU fondove.  U nekim destinacijama s ovakvim projektima i aktivnostima se već sporadično započelo, a i HGSS ima iza sebe već više uspješnih prekograničnih turističkih projekata.  No to ne smije biti  pojedinačna i improvizirana aktivnost, nego  cjelovit pristup uz uvažavanje posebnosti, potreba i mogućnosti svake destinacije. Zajednički standardi, način signalizacije, osposobljenost davatelja usluga i slično, ne smiju se razlikovati od područja do područja.  Pri tome su sigurnost  i procjena rizika zajednički  element svakog takvog projekta. HGSS je temeljem Zakona nositelj takve sigurnosti, a pripadnici HGSS-a poznaju prostor i raspolažu sa svjetskim i vlastitim iskustvima i najboljim rješenjima. Nas kao neprofitnu organizaciju ne zanima profit, ali nas itekako zanima da izbjegnemo ranjivost takve turističke ponude i grozničave potrage za zalutalim i mrtvim turistima u budućnosti. Zato svi mogu računati na nas kao partnere i stručni  javni servis.  Nismo sretni kad nas se doživljava samo kao alat za nesreće, jer je tada naša pozicija prilično ograničena. Tada, čak i u najuspjelijim akcijama spašavanja, možemo tek umanjiti posljedice neke nesreće i štete  koja se već dogodila, što samo po sebi nije dobro. Spašavanja čine tek 10% naše aktivnosti i o tome svi govore, mada glavninu našeg posla predstavlja priprema i preventiva u kojoj imamo blistavih rješenja i rezultata, zbog čega i drugi uče od nas.

  • Postoje li neki kulturološki razlozi zbog gosti određene nacionalnosti stradaju „više“?

Nije moguće generalizirati, ali svakako su odnos i tradicija odlaska u prirodu stvar kulture i razine razvoja nekog društva i osobne razine potreba nekog pojedinca. Netko tko ima problema s egzistencijom više razmišlja o tome što će sutra jesti, a manje o putovanjima i potrebama viših sfera. U pravilu obrazovaniji ljudi iz razvijenijih pa i bogatijih društava, skloniji su outdooor aktivnostima. Amerikanci, Francuzi, Nijemci, Japanci…ne žale truda (i novaca) da vide, a posebno i da dožive nešto  lijepo i interesantno. Kako uglavnom žive u gradovima, priroda im je svakako interesantna. I to jest velika mogućnost Hrvatskog turizma.

Neke države imaju posebno razvijenu kulturu planinarenja  i boravka u prirodi. Među njima su i legendarni Česi koje neopravdano prati glas „kamikaza“, a zapravo su prve lastavice drugačijeg turizma. Konačno, oni su nam otkrili mogućnosti i našeg mora u doba kada su se naši djedovi čudili zašto im je ono toliko interesantno, pa dolaze samo da bi se kupali.

Za stradavanje, uz kulturološke preduvjete, nejpresudniji je broj posjetitelja na nakom prostoru. Jedne godine ima više Francuza, drugi put Čeha ili Poljaka, Slovenaca, Amerikanaca, ali dugoročno sve to statistički prati odnos broja turista neke nacionalnosti u Hrvatskoj. Kada se broj japanskih turista u Hrvatskoj približi broju ovih čeških ili njemačkih, uvjeren sam da ćemo govoriti o neopreznim Japancima.

  • Možemo li uopće govoriti u tim terminima?

Mislim da sam uglavnom odgovorio na to pitanje. Skandinavci, Francuzi, Englezi, Česi, Nijemci i svi koji imaju tradiciju i potrebu fizičke aktivnosti u prirodi, biti će skloniji i zastupljeniji u takvim neprilikama. Ali u neprilike mogu upasti i oni koji previše vremena provode za šankom ili bilo gdje drugdje. Neprilike kod nas nisu prioritetno uzrokovane neodgovornošću pojedinaca, nego i nekim specifičnostima našeg prostora. Naše planine poglavito uz more nemaju značajnu nadmorsku visinu pa ostavljaju dojam pitomog i bezazlenog. I naše more, plavo i mirno, puno otoka koji izgladaju tako blizu i dohvatljivo, stvaraju privid lažne sigurnosti. Mi koji se bavimo rizicima, znamo da su najvećem riziku izloženi upravo oni koji nisu svjesni da rizik uopće postoji. I upravo to mi moramo zajedno učiniti – pripremiti svoju kuću za sigurno ugošćavanje, trasirati i označiti putove, ponuditi vodiče,  upozoriti goste da su naše egzotične obalne planine prave klopke za nespremne posjetitelje, jer tamo bez tri litre vode i skretanjem s puta ulazite u labirint kraških zamki i pogibelji. Upozoriti ih da naše more kada zapuše ljetna bura za plivača ili „pomorca“ na luft madracu zna biti opasno poput oceana. Ali čak i unatoč upozorenjima i najboljoj pripremi po zakonu velikih brojeva i nadalje će biti nesreća, ali u tom slučaju, tada će sva odgovornost biti na onima koji su unatoč iskazanoj brizi domaćina, zapravo sami sebe doveli u nepriliku.

  • Možete li izdvojiti neke lokacije u Hrvatskoj na kojima ste imali najviše intervencija?

U pravilu su to obalne planine. Naime obalne planine privuku svojom ljepotom goste s plaže koji  su prioritetno došli u Hrvatsku zbog mora i kupanja, a u planine i prirodu idu kao slučajni i nepripremljeni posjetitelji. To su Sveti ilija na Pelješcu, Biokovo, Velebit, Mosor, Učka, čak i brda na nekim otocima, ali tu je i Medvednica. Ona je blizu velikog grada i vrlo je posjećena i ljeti i zimi, što rezultira i velikim brojem naših intervencija.

  • Kakve sve opasnosti prijete gostima na nepristupačnim terenima?

Najviše lutanja. Hrvatska je endem svjetskog krša, a krš predstavlja svojevrsni nered, bogatstvo raznolikosti, odsustvo površinskih voda. Iznad je jarko sunce, a dolje bijeli vapnenac koji reflektira i pojačava njegovo zračenje izazivajući sunčanicu i dehidraciju. Gole i relativno niske i naizgled pregledne dinarske planine, kriju dramatične opasnosti. Ako pri silazu sa Svetog lije na Biokovu promašite put ili ste namjerno skrenuli s njega, naići ćete na labirint stjenovitih provalija dubokih po 20 do 100 metara, na vrtače, škrape i slijepe prolaze. Pri tome gledate u sigurnost doline i more koje vam se čine na dohvatu ruke. Pri unezvjerenom traženju izlaza, iscrpljujete se, a izloženost suncu i dehidracija dodatno slabe koncentraciju, pa lako dođe do greške i ozljede. Ako ste sami, tada sebi više ne možete pomoći, a nema nikoga drugog tko uopće može znati gdje ste niti da vam uopće treba pomoć. Zbog toga smo ovog ljeta u samo dva dana i samo s Biokova spustili dvojicu mrtvih turista, a takvih bi bilo i puno više da ih nismo na vrijeme našli, poput izgubljene Australke na Omiškoj Dinari i drugih.

  • I za kraj, postoji li neki spasilački podvig na koji ste posebno ponosni?

Svaka akcija u kojoj smo nekome spasili život ili mu pomogli, olakšali razlog je za ponos. A osobno ih imam na tisuće. Pomažući drugima osjećamo se dobro i sami sebi smo nekako vrijedniji i zadovoljniji sobom. Ponosan sam i jer smo nedavno bili po drugi put domaćini svjetskog spasilačkog kongresa IKAR-CISA, što je samo po sebi veliko međunarodno priznanje našoj kvaliteti. U  listopadu smo u Bolu na Braču, od najboljih na svijetu dobili sva moguća priznanja i uvažavanja. Ponosan sam, jer smo pred 500 delegata i najboljih spasilačkih službi svijeta, predstavili Hrvatsku u najboljem svjetlu. To je prvi put u povijesti da je takav skup organiziran na jednom otoku. Ponosan sam što smo neupitni dio te svjetske elite. Amerikanci koji će biti slijedeći domaćini ovakvog skupa, javno su izrazili bojazan da ne mogu nadmašiti jednu malu Hrvatsku. Nijemci i Švicarci su došli sa čak dva svoja spasilačka helikoptera, koje su s punim povjerenjem prepustili nama kako bi baš mi svima ostalima demonstrirali najteža spašavanja. Ali i žalosti me činjenica da taj relevantni svjetski skup nije počastio svojom nazočnošću ni jedan ministar naše Vlade. Nisam iznenađen, nego samo žalostan, jer je to slika jednog stanja koje traje godinama i svjedoči o dugotrajnom odnosu državnih institucija, čak i onih resornih, prema HGSS-u. To je i poruka, jer su mogli barem poslati telegram, ako već nisu mogli doći zbog nas i s nama podijeliti naš ponos. Ali nisu! Zašto?

Da li je to neka nelagoda, neodobravanje ili nas ne doživljavaju kao nešto važno i svoje? Naime HGSS nije državno tijelo iako Zakonom „obavlja djelatnost od interesa za RH“.

Možda i zbog toga već 20 godina unatoč dosegnutoj svjetskoj izvrsnosti i rezultatima te evidentnoj potrebi za našim djelovanjem, nemamo rješene osnovne materijalne, zakonske uvjete, prostor, opremu….

I baš zato najveći podvig na kojeg sam ponosan je činjenica da smo unatoč nedostatku sredstava, nerazumijevanju i ravnodušnosti institucija, pa čak i otporima, baš mi bili pokretači mnogih procesa u Republici Hrvatskoj. Pri tome smo javno upozoravali i prozivali i premijere i ministre i institucije, pokretali i predlagali zakonska rješenja, zagovarali i gradili sustav zaštite i spašavanja, uvođenje broja 112…. Isticali smo da su vrijednost ljudskog života i sigurnost na cijelom prostoru Hrvatske, pitanje etičnosti, prioritet i dugoročni interes svakog društva.  Integrirani u vrh svjetske struke, uvodili smo nove sposobnosti i resurse, inzistirali na helikopterima i najvišim standardima pomoći  ljudima. Djelatno smo pokazali da se uvijek mora i može učiniti više, jer smo se čitavo vrijeme srčano borili za svaki ljudski život čak i tamo gdje je bilo najteže i na granici mogućeg. Zbog toga su i drugi postali bolji i učinkovitiji, tako da je sada razina pomoći građanima u Hrvatskoj puno viša nego prije To je rezultat koji je puno značajniji od neke naše pojedinačne uspješne akcije. Ova naša akcija je duže trajala i još traje, bila je teška, a izgleda neće biti lakše ni ubuduće, i to je razlog za ponos.

Zadovoljni smo što su u Strategiji razvoja hrvatskog turizma, novi prostori i sadržaji izvan naselja i prometnica, prepoznati kao vrijedni resursi i velika mogućnost za hrvatski turizam, jer na to smo i mi  decenijama upozoravali. Zato na kraju moram pohvaliti Ministarstvo turizma, ljude i institucije koji se bave turizmom koji razumiju značaj onoga što radi HGSS. Možda zato sto su jedan od rijetkih resora od kojih se očekuje da zarade novac za proračun, a znaju kolika je ranjivost turizma bez sigurnosti.

Zagreb, 2.12.2013.
Ususret nadolazećim božićnim i novogodišnjim blagdanima te kao potvrdu prijateljstva dvaju gradova, Grad Zagreb – Ured gradonačelnika i Turistička zajednica grada Zagreba, darovali su gradu Budimpešti veliki božićni bor koji se nalazi uz Károly trg.

Bor visok 14 metara, okićen je simbolikom licitarskog srca u čak 300 božićnih kuglica te isto toliko stakalca te drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja. Licitarsko srce kao prepoznatljivi hrvatski proizvod i suvenir grada Zagreba iskaz je dobrodošlice i ljubavi.

Simboličnim paljenjem lampica i prigodnim programom Folklornog ansambla „Turopolje“, u nedjelju 1. prosinca u 16:00 sati, gradonačelnik Zagreba, g. Milan Bandić, svečano je predao bor gradonačelniku Budimpešte, g. Istvánu Tarlósu, koji su ovim putem svim građankama i građanima Zagreba i Budimpešte poželjeli sretne i blagoslovljene predstojeće blagdane. Turistička zajednica grada Zagreba, podijelila je svim prisutnima licitarska srca, domaće kolače te promotivne materijale uz pozivnicu da posjete Zagreb u vrijeme Adventa.

Izvor: Tz grada Zagreba

Foto: Hrvoje Pilić[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”600px” height=”360px”]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/12/adventbanjelacicsquareh-mala.jpg[/image]
[/nivo]

Potpore TZ Splitsko-dalmatinske županije u 2014.[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”600px” height=”360px”]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Cetina.jpg[/image]
[/nivo]

Za programe promocije složenih turističkih proizvoda za tržište posebnih interesa mogu se kandidirati sve turističke agencije, a javni poziv traje do 10. prosinca
Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije raspisala je 29. studenog Javni poziv za kandidiranje potpora za programe promocije složenih turističkih proizvoda za tržište posebnih interesa u 2014. godini.Natječaj je namijenjen svim turističkim agencijama, a cilj je aktiviranje neiskorištenih turističkih resursa, obogaćivanje turističke ponude Split-dalmatinske županije i stvaranje prepoznatljivog imidža te produženje turističke sezone.U smislu ovog Javnog poziva paket aranžman sastoji se od usluga prijevoza, smještaja i drugih turističkih usluga namijenjenih npr. ljubiteljima kulturnog, ruralnog, zdravstvenog i aktivnog turizma, arheologije, enogastronomije, arhitekture ili ostalih oblika selektivnog turizma.

Rok za podnošenje kandidature je 10. prosinca 2013. godine, a u obzir ne dolaze i kandidature s datumom otpreme 10. prosinca 2013. godine.

Više informacija dostupno je ovdje

Izvor: Tz Splitsko – damatinske

Foto: Tz Splitsko – dalmatinske županije, autor: Andrija Carli