[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”720px” height=”360px”]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Vela-spila-.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/vela-luka.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/spila_-2011..jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/IMG_6335.jpg[/image]
[/nivo]

Na obroncima Pinskog rata, iznad uvale Kale u Veloj Luci se smjestila Vela Spila, jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta na Mediteranu. Ulaz špilje je okrenut prema jugu, odakle se pruža pogled prema velolučkom zaljevu, plodnom Blatskom polju, obližnjim otočićima i pučini. U podnožju špilje se u prošlosti nalazio i izvor pitke vode.
Vela Spilja se prvi put neizravno spominje u Statutu grada i otoka Korčule iz 1214. godine. Prvi je opisuje Nikola Ostojić 1853. g., upozoravajući na njezine prirodne ljepote. Od 1951. obavljaju se prva ozbiljna istraživanja. Količina i značaj nalaza potaknuli su Zavod za arheologiju JAZU-a da započne sa sustavnim istraživanjima Vele Spile. Od 1974. radovi se obavljaju skoro svake godine. U početku iskapanja rukovodi Grga Novak, a nakon njegove smrti radove nastavlja Božidar Čečuk; stalni član ekipe od samog početka je Franko Oreb, a od 1986. g. pridružuje im se i Dinko Radić.
Dosad je istraženo oko 250 m2, što iznosi oko 20% površine špilje, ali rezultati potvrđuju da se radi o jednom od najbogatijih i najznačajnijih sredozemnih špiljskih lokaliteta, nastanjenom od kraja paleolitika do sredine brončanog doba. Pronađena arheološka građa pruža dokaze o životu nekoliko prapovijesnih ljudskih zajednica kojima je špilja bila dom, a koristili su je i za pokapanje svojih mrtvih. Tisuće pronađenih ulomaka keramike, cijelih posuda i drugih predmeta predstavljaju nalaze od prvorazredne važnosti. Na njima su ispisane stranice kulturne, društvene, duhovne i gospodarske povijesti Vele Spile te bližih i daljih krajeva Jadrana i Mediterana.
Predmeti otkriveni u Veloj Spili čuvaju se u Muzejskoj zbirci Centra za kulturu u Veloj Luci, koja je od 1991. otvorena za javnost, a izložen je tek manji dio od nekoliko tisuća dosad iskopanih predmeta.
Osim mjesta gdje se živjelo, Vela Spila je bila i mjesto gdje se pokapalo. Prapovijesni stanovnici su ponekad pokapali svoje mrtve u neposrednoj blizini mjesta na kojem su živjeli, želeći zadržati bliskost sa svojim precima, ali također zbog vjerovanja da je smrt samo privremeno stanje nakon kojeg će uslijediti ponovno rođenje. Posebno vrijedan nalaz otkriven je tijekom iskapanja 1986. godine. Nađeni su kosturi odrasle žene i mladića koji su ležali na kamenoj konstukciji, u zgrčenom položaju, glava nagnutih u stranu. Nalaz je izazvao veliko zanimanje kod Velolučana, koji su ih od milja nazvali “baba i dida”.
U Veloj Spili pronađen je i Stanko, najstariji kostur stanovnika Mediterana. Stanko je živio u mezolitiku prije više od 9000 godina, bio je lovac, ribolovac i sakupljač plodova. Grob u kojem su pronađene kosti najstariji je iskopani grob na području bivše Jugoslavije.
Vela Spila je zapela za oko i samoj engleskoj kraljici Elizabeti koja kao velika ljubiteljica povijesti godinama financijski podupire rad istraživača sa Sveučilišta u Cambridgeu, uključenih u istraživanja na području Vele Luke. Arheolozi su u unutrašnjosti Vele Spile nedavno otkrili vrijedne primjerke keramike stare 17 500 godina koja svjedoči o zajednici prapovijesnih umjetnika i obrtnika koju su tijekom posljednjeg ledenog doba”izumili” keramiku – tisućama godina prije nego što je ona postala normalna stvar. Nalaz se sastoji od 36 fragmenata, većinom krhotina modeliranih životinja. Arheolozi vjeruju da su oni plod umjetničke kulture koja je procvjetala u regiji prije oko 17 500 godina. Većina paleontologa dosad je vjerovala da nomadi iz ledenog doba nisu poznavali tehnologiju izrade keramičkih i uporabnih predmeta, no ovo otkriće pokazalo je da je izrada prapovijesne lončarije bila raširenija nego što su znanstvenici dosad mislili. Nalazi u Veloj Spili predstavljaju prve dokaze o paleolitičkoj umjetnosti keramike na kraju posljednjeg ledenog doba.
-Vrlo rijetko se na jednom nalazištu mogu vidjeti “talozi” nastali tisućama godina. Izgleda kao torta – kaže Dinko Radić i napominje kako postoje neoborivi dokazi o postojanju kontinuiteta života u špilji tijekom svih 17 500 godina. Postoji i mogućnost da novi slojevi pokažu još veću starost života velolučkog Homo sapiensa. Stručnjaci sa Sveučilišta u Cambridgeu nedavno su objavili svoja otkrića u “New York Timesu” i “Sunday Mirroru”, što je Velu Spilu u znanstvenim krugovima samo potvrdilo kao sinonim za otok Korčulu i Velu Luku.

Turistička zajednica općine Vela Luka
Obala 3, br 19c
20270 Vela Luka
Tel/ fax 020 813 619
www.tzvelaluka.hr
Foto: Arhiv Tz Vela Luka

Tekst: Ivana Miletić

[:HR] 

Sjećanje na Velu Luku

Kad ću opet moć, da te vidim ja?
Kad ću opet moć, da te ljubim ja?

Tek sad vidim što mi znači
Vela Luka, more, ti,
Uspomene će mi samo ostati,
Na mrkinte i žale,
na naš Ošjak i vale,
Vela Luku, mala, ne zaboravi!

Stihovi su ovo kojima započinje jedna od najpoznatijih i najljepših pjesama ikada napisanih, a potekla je upravo iz Vele Luke, iz pera znamenitog Lučanina Branka Žuvele Dode i uskoro slavi 50 godina od svog nastanka.
Vela Luka je tad opjevana kao idilično mjesto, mjesto gdje se isprepliću tipični mediteranski ugođaj- more, sunce, borovi, mrkinte i vale, ali i romantični ugođaj; mjesto je to zaljubljenih i zaljubljivanja- bilo to u prirodu, atmosferu ili osobu- nije bitno.

Vela Luka je i mjesto pjevanja, pjesme i pjevača, budući da iz nje korijene vuku brojne hrvatske pjevačke zvijezde koje već dugo sjaje na domaćem, ali i stranom glazbenom nebu i na njih su Lučani izrazito ponosni. To su Oliver Dragojević, Jasna Zlokić, brojne klape: Vela Luka, Greben, Ošjak. Klapsko pjevanje i danas je popularno u Veloj Luci, o čemu svjedoče dječji ljetni festival Prvi glas, ali i klapa mladih osnovnoškolaca Mrkinta.
Vela Luka je mjesto ponovnog vraćanja, mjesto predivnih i nezaboravnih uspomena te kao što i sami stihovi kažu “Velu Luku, mala, ne zaboravi…”

Ivana Miletić

Turistička zajednica općine Vela Luka

Obala 3, br 19c
20270 Vela Luka
Tel/ fax 020 813 619

Foto: Arhiv Tz Vela Luka[:en]

The memory of Vela Luka

Vela Luka is often described in songs and poems as an idyllic place, a place of typical Mediterranean atmosphere- the sea, the sun, pine trees, beaches; but also as a place with romantic atmosphere, a place of love and falling in love- whether that love is towards the nature, the atmosphere or the person- it does not matter.

Also, it is a place of music, songs and singers, as many famous Croatian musicians come from Vela Luka- Oliver Dragojević, Jasna Zlokić, many klapa choirs: Vela Luka, Greben, Ošjak. The klapa music is a form of traditional Croatian a cappella singing. The word klapa translates as “a group of friends” and traces its roots to littoral church singing. The motives in general celebrate love, wine, homeland and sea. Main elements of the music are harmony and melody, with rhythm very rarely being very important. Although klapa is a cappella music, on occasion it is possible to add a gentle guitar and a mandolin (instrument similar in appearance and sound to tamburitzas). This type of singing is very popular in Vela Luka, even among younger generations- there’s a klapa of primary school students called Mrkinta.

Vela Luka is a place where people come back, a place of beautiful and unforgettable memories and as one of the most famous and most beautiful klapa songs would say: “Don’t forget about Vela Luka…”

Ivana Miletić

Tourist board Vela Luka

Obala 3, br 19c

20270 Vela Luka

Tel/ fax 020 813 619

[styled_link link=”http://www.tzvelaluka.hr” variation=”slategrey”]www.tzvelaluka.hr[/styled_link]

Foto: Arhiv Tz Vela Luka[:]